Šnjegotina: Služen parastos za poginule borce (FOTO)  / 2017-09-24 17:44:40             Pogledajte kako je prodavac ostao bez 100 KM u Kotor Varošu  / 2017-09-24 10:14:57             Milorad izgubio vid prije tri godine: ''Supruga i djeca su moje oči i oslonac''  / 2017-09-24 10:07:33             Čelinac: Ranko od školskih drugova dobio automobil!  / 2017-09-23 21:59:42             Čelinac: Traži se prevodilac italijanskog jezika  / 2017-09-22 13:06:05             Pješačili 9 dana od Kotor Varoša do Ostroga  / 2017-09-21 18:17:29             Automobilom izmamili osmijeh drugaru iz klupe  / 2017-09-20 16:38:22             Kotor Varoš: Mladoženja spiskao slatku pa prijavio krađu  / 2017-09-20 11:47:33             Serdari: Služen parastos za 16 Srba (FOTO)  / 2017-09-17 19:33:00             Danas parastos za 16 ubijenih Srba u Serdarima  / 2017-09-17 10:00:00             Kotor Varoš: Sutra parastos za 16 nevino stradalih Srba  / 2017-09-16 10:16:38             Obustava saobraćaja na putu Stara škola-Brezičani-Turjanica  / 2017-09-15 13:41:24             Business cafe: Boljom uslugom do većeg profita  / 2017-09-15 13:20:00             Kotor Varoš: Studenti uputili otvoreno pismo načelniku  / 2017-09-12 20:39:41             Inovatori iz BiH osvojili četiri medalje  / 2017-09-12 20:36:32             Radovi na vodovodu u Opsječkom i Markovcu teku po planu  / 2017-09-10 17:13:49             Maslovare: Mještani već tri mjeseca bez vode  / 2017-09-09 20:46:08             Trezor umjesto deset u samo dva doma zdravlja  / 2017-09-09 12:55:01             Kotor Varoš: Održana dječija manifestacija ''Noć vuka'' (FOTO)  / 2017-09-08 20:49:01             ''Sim tehnik'' iz Kotor Varoša proslavilo 10 godina postojanja (FOTO)  / 2017-09-08 17:28:44             Kotor Varoš: Starješinu vatrogasca terete za štetu od 20.000 KM  / 2017-09-08 17:14:54             Kotor Varoš: Održano predavaje na temu pravopisa na internetu (FOTO)  / 2017-09-08 15:21:52             Kotor Varoš: Šteta od 20. 000 KM  / 2017-09-07 11:47:17             Počela škola u Čelincu, ali ne i produženi boravak  / 2017-09-05 21:25:06             'Dermal' vraća nadu u Kneževo  / 2017-09-05 14:28:01            

mojcelinac.info

Gradiška: Baka ručnim radovima ne bi postidjela ni cara ni kralja

Štampaj Pošalji
DRUŠTVO
Foto: Blic

Na izložbama ponjava, tkanica, heklanih korpi, peškira i ćilima u Lijevče polju, posebno su zapaženi ručni radovi Vaje Marković iz Laminaca.

Ova starica, porijeklom iz Ribnika koja se u lijevčansku ravnicu udala prije pet i po decenija, donijela je tovar ručnih radova. Ona ih i sada brižno čuva.

Njeno djevojačko ruho je ovdašnjim djevojkama i mladim ženama, u to vrijeme poslužilo kao mustra ili kalup. Vaja, krepka i vrijedna penzionerka još uvijek ne posustaje.

- Od majke Stane sam još u detinjstvu, naučila mnoge poslove. U to vrijeme, pored lapme petrolejke ili vatre na ognjištu, žene su plele, vezle, tkale, a muškarci pjevali, prepričavali svakojake dogodovštine iz rata, iz njemačkog zarobljeništva, čitali junačke pjesme – opisuje Vaja, vrijedna članica laminačkog Aktiva žena „Breza“ kojim rukovodi njena snaha Tanja.

- Bez Vaje ništa ne može da prođe u Lamincima. Ponekad se požali da joj je teško, da je bole noge ali čim se najave kakve opštenarodne svetkovine, posebno zborovi i pripredbe, tada prestaju sve njene boljke – opisuje Tanja svoju svekrvu, na šta ni Vaja ne ostaje dužna.

- Tanja i moj sin Dragan mene podržavaju. Jeste da ponekad, onako u šali, kažu zar ti nije dosta igle i pletiva, ali to mene održava. Često svoje ručne radove ispletene od vune, kada sam imala manje od dvadeset godina, pokazujem i na kućnom pragu. Uvijek ih poneko traži da vidi, da uslika – priča Vaja Marković sjećajući se davnih vremena, kada su se od vune plele čarape, od lana tkale košulje, majice, plahte...

- To su bili dugi procesi. Posle šišanja ovaca kojih u Ribniku i sada ima na stotine, vunu smo prali, češljali, nosili na bojenje u Mrkonjić Grad ili u Banjaluku, potom preli pa tek onda je pletenje dolazilo na red. To je dugo trajalo, ali nismo imali drugoga izbora. Cure se u to vrijeme, nisu mogle udati bez ruha - opisuje Vaja Marković davnašnje poslove u seoskim domaćinstvima i svadbene običaje.

- Vajine priče su nevjerovatne, ko ih sluša čini mu se da je to bajka ili da je sve usanjala. Ona je uporna i ne predaje se, ne posustaje, spremna da satima priča o tome kako je bilo nekada, nakon Drugog svetskog rata. Kada opisuje sadnju konoplje, obavezno je upozorim da to preskoči, jer u dvorište, onako usputno, često bane policijska patrola. Naravno, našalim se ali se ona odmah uzjoguni pa tjera po svome – šaljivo svoju majku opisuje Dragan Marković.

U takvim situacijama, kada se pomene konoplja, Vaja po navici ima potrebu za dodatnim komentarima i objašnjenjima.

- Bez konoplje se u selu nije moglo, ne znam kome to smeta. Sijali smo po cijelo polje. Kada se duge stabljike osuše, stavljali smo ih u vodu da se otkisele i omekšaju. Imali smo natre ili stupe, na kojima smo konoplju nabijali, a takozvani pozder je letio na sve strane, dok smo vlaknasti dio izvlačili i od toga tkali gaće, košulje, prostirke punjene slamom ili peruškom od kukuruza. Jeste da je to bilo grubo, grebalo po telu i licu ali nismo imali drugoga materijala – odlučna je Vaja detaljno opisujući svoje djetinjstvo i djevovanje, sirotinjski život i poratno vrijeme u ribničkom kraju.

Mogla bi ona, veli, dugo pričati i o opancima od kravlje kože, takozvanim oputnjacima ili o drvenim klompama ali ne vjeruje da može pronaći slušaoce za takve priče u svome okruženju.

Zato je ipak najviše usmjerena na ručne radove, zbog kojih se, kaže, nebi postidjela ni cara ni kralja niti bilo kojeg drugog vladara.

Natra u miraz

Kada sam došla u Lijevče, donijela sam u miraz natru za tkanje i gomilu rezane krpe. To je bilo vrednije nego sadašnja skupa kola ili neki bogati darovi koji se donose na svadbe, uvjerena je Vaja.

- Naučila sam tkati čim sam prohodala. Bilo nas je desetoro braće i sestara, svako je morao raditi da bi opstao. Nije tu bilo milosti, život nas je žibao kao one oluje u Americi, kada se drvo povija, a samo sa najboljim korenjem opstaju. Znam i sada na peškirima iscrtati prava umjetnička dela, to se zvalo rišanje, posle čega se veze – veli Vaja pokušavajući približiti davno prohujalo vrijeme koje za sada živi samo u priči.

(Blic)

NAJČITANIJE